GODINA-AĆIMOVIĆ, Karpo

GODINA-AĆIMOVIĆ, Karpo, redatelj, snimatelj i scenarist (Skoplje, 26. VI 1943). Studirao na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Javlja se poč. 60-ih godina vrlo originalnim filmovima realiziranim u okvirima amat. kinematografije, koji dobivaju značajna priznanja na odgovarajućim film. festivalima. U svom stvaralaštvu podjednako se ističe i kao snimatelj i kao redatelj. U profesionalnoj kinematografiji debitira kratkim igr. filmom Piknik u nedjelju (Piknik v nedeljo, 1968), o 7 osoba različitih karaktera i temperamenata koje su se slučajno srele na jednom izletu, nagrađivanim u Beogradu, Krakovu, te na GEFF-u. Uspio je i njegov drugi film realiziran iste godine, nagrađen također u Beogradu, Sunce, sveopće sunce (Sonce, sveplošno sonce), o bivšem partizanu koji pobjedu revolucije iskorištava jedino za sebe. Od daljnjih kratkometr. filmova (svima je bio i snimatelj) ističu mu se još Gratinirani mozak Pupilije Ferkeverk (1970), kratki igrani, i Zdravi ljudi za razonodu (1971), dokumentarni o mnogo-nacionalnom kraju u Vojvodini. U tom razdoblju snimio je još nekoliko filmova o umjetnosti i umjetnicima, a pozornost je skrenuo i fotografijom u djelima redatelja mlade ili mlađe generacije, uglavnom polit. tematike: Rani radovi (Ž. Žilnik, 1969), Crni film (Ž. Žilnik, 1971, dokumentarni), Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji (B. Čengić, 1971), Slike iz života udarnika (B. Čengić, 1972) i, kasnije, Muke po Mati (1975) i Okupacija u 26 slika (1978, Zlatna arena na festivalu u Puli), L. Zafranovića, te Draga moja Iza (1979) V. Duletiča, Pismo-glava (1983) B. Čengića i Ujed anđela (1984) L. Zafranovića. Stekavši ugled jednog od najistaknutijih snimatelja mlade generacije, od 1980. posvećuje se režiji cjelovečernjih igr. filmova: Splav meduze (1980), o dvjema provincijskim učiteljicama koje se upuštaju u svojevrsnu umj. pikaresku s grupom umjetnika-avangardista, film je originalne fabule (G. je snimatelj i montažer); Crveni boogie (1983, i susnimatelj sa V. Filačem) je priča o razdoblju neposredno nakon rata, kada se džez smatrao društveno i kulturno problematičnim.